Ministar pravde BiH Josip Grubeša je u intervjuu za Oslobođenje kazao da je rezultat dosadašnjeg rada u strukturalnom dijalogu jačanje državnih institucija.

- Da li je Ministarstvo pravde BiH spremno za davanje odgovora na upitnik EK i na koji način će se jamčiti nepristranost u radu sudija i tužilaca kako glasi jedno od mogućih pitanja?

Ministarstvo pravde BiH nije jedina institucija koja će popunjavati upitnik, na upitnik Evropske komisije će odgovarati sve institucije sektora pravde pojedinačno, ukupno 15 institucija i veliki broj sudova i tužilaštava u BiH i sve one imaju svoj dio odgovornosti u ovom procesu.

Ministarstvo pravde BiH ima kapacitete, prije svega u smislu stručne i profesionalne osposobljenosti zaposlenih, dok s druge strane nama posao olakšava to što smo svojim sudjelovanjem u Strukturalnom dijalogu o pravosuđu sve vrijeme aktivno radili na pripremanju odgovora na upitnik  Evropske komisije. Važno je napomenuti da je veliki broj preporuka Evropske komisije, a njih je do sada bilo više od 70, već inkorporisan u naše pravosuđe. S druge strane treba naglasiti da su pitanja Evropske komisije važna prilika da razmotrimo sva preostala otvorena pitanja i da ona budu riješena u skladu s evropskim standardima i načelima. Kvalitetno odgovoren upitnik nije samo interes Evropske unije, već prvenstveno vlasti i građana BiH kojima je potrebno bolje i učinkovitije pravosuđe.

Vrlo često se postavlja pitanje, a kada govorimo o nepristranosti odnosno nezavisnosti pravosuđa BiH u budućem vremenu. Bosna i Hercegovina je već dugo u procesu reforme pravosuđa, i to je svima poznato ali nepoznanica je zašto se o nezavisnosti pravosuđa govori kao nečemu što treba dostići u budućnosti, a ne o nečemu što je već zajamčeno našim propisima. Naime, istina je da je to naša obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ali je to kao takvo u normativnom smislu u našem pravnom sistemu davno ispoštovano s obzirom da „nezavisnost“ nalaže da sudije ne smiju biti u podređenom položaju u odnosu na javnu vlast, što je zakonski u potpunosti pokriveno,  dok „nepristranost“ suda implicira da sudije ne smiju imati predrasude o predmetu u kojem treba da donesu odluku, kao niti da postupaju na način da promovišu interese jedne od stranaka u postupku.

Podržavam nezavisnost pravosuđa, ali isto tako smatram da svatko treba odgovarati za povjerenu funkciju i obavljeni posao.

- Predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio je da će predstaviti novu inicijativu da građani RS izravno na izborima biraju tužioce i sudije. Da li to znači da nam ne treba VSTV i da ovu instituciju treba ukinuti?

U okviru reforme pravosuđa, osim donošenja novih zakona kojima se uređuje rad Suda BiH i Tužilaštva BiH, trebalo bi donijeti i novi Zakon o Visokom sudbenom i tužilačkom vijeću prema kojem će odlučujuću ulogu u izboru sudija imati sudije i u izboru tužilaca tužioci. Tim zakonom treba urediti sistem odgovornosti nosioca pravosudnih funkcija, kao i samih članova Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća. Ovakav Zakon bi pratio jasne preporuke Strukturalnog dijaloga između Evropske unije i BiH o pravosuđu,  a na kojima se bazira ispunjavanje obveza iz SPP-a. Sve one jasno ukazuju na potrebu daljnjeg jačanja VSTV-a i njegove nezavisnosti.

- Dodik i predsjednik HDZ-a Dragan Čović nedavno su najavili da će u parlamentarnu proceduru uputiti zajednički prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH, koji će izraditi dvije stranke. Treba li nam takav zakon u proceduri ako unaprijed znamo da on neće dobiti podršku bošnjačkih zastupnika?

Strateški cilj, donošenje Zakona o Ustavnom sudu planiran je kroz Strategiju za reformu sektora pravde BiH. Podsjećam vas, ovaj važni reformski dokument je usaglašen između svih ministarstava pravde BiH, entiteta i kantona, Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća BiH i Pravosudnog povjerenstva Brčko Distrikta, te predstavnika udruženja sudija, tužilaca, advokata, notara, medijatora,  nevladinih organizacija i na kraju usvojen od strane Vijeća ministara BiH. Ministarstvo pravde BiH će se ovom materijom baviti u skorijoj budućnosti sukladno dinamici provođenja navedene Strategije.

- Zašto se manje kazne izriču osuđenima za ratovanje na stranim ratištima, odnosno u redovima ISIL-a nego za krađu automobila, budući da je većina osuđena na kazne zatvora u trajanju od godinu dana? Kakav je stav Ministarstva pravde o takvom slabom kažnjavanju budući da su zatvorske kazne u zemljama EU-a duže od deset godina, a recimo u Austriji je jedan takav slučaj državljanina Austrije bh. porijekla procesuiran i osuđen je na čak 20 godina zatvora?

Odmjeravanje vrste i visine izrečene kazne uvijek je odluka i odgovornost suda odnosno konkretnog sudije. Ono što sa sigurnošću mogu reći jeste da je zakon u ovom smislu potpuno jasan i propisuje da se za  protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama  kažnjava  kaznom zatvora u trajanju od najmanje pet godina, dok je za planiranje  ili vrbovanja drugoga za izravno počinjenje ovog krivičnog djela, propisana kazna u trajanju od jedne do deset godina. Znači da je sudija u slučaju pridruživanja stranim paravojnim formacijama s aspekta Kaznenog zakona ograničen minimumom kazne ispod kojeg ne može ići, a da mu je gornja granica opći maksimum, odnosno 20 godina, dok je u slučaju planiranja ili vrbovanja zakonodavac ostavio raspon od jedne do deset godina zatvora, a na svakom sudiji je da, cijeneći okolnosti svakog pojedinog slučaja, odredi visinu kazne koja će djelovati na tog konkretnog počinioca.

BiH je među prvim državama  inkriminisala odlazak na strana ratišta, ali način provođenja zakona uvijek je na onima koji ga provode.

- Dokle se došlo po pitanju Strukturalnog dijaloga u BiH i da li se on po zahtjevima iz RS-a sveo samo na priču o procesuiranju ratnih zločina i rasformiranju Suda i Tužilaštva BiH?

Proces reforme je uvijek spor, posebno kada je pravosuđe u pitanju. Žao mi je što je u javnosti stvorena slika da se Strukturalni dijalog vodi prema zahtjevima Republike Srpske ili da postoje neki unutar dijaloga koji ne žele reformu. Predstavnici Republike Srpske unutar Strukturalnog dijaloga nikad nisu tražili da se rasformiše Sud BiH i Tužilaštvo BiH niti su njegov rad ograničavali na procesuiranje ratnih zločina. Istina je potpuno suprotna jer je rezultat dosadašnjeg rada u okviru strukturalnog dijaloga upravo jačanje državnih pravosudnih institucija, uz osnivanje posebnog i neovisnog drugostepenog suda.

Dakle, najznačajniji napredak u usaglašavanju ključnih pitanja učinkovitog funkcionisanja pravosudnog sistemaa postignut je kroz postizanje saglasnosti o formiranju posebnog Višeg suda BiH, kao drugostepene instance Suda Bosne i Hercegovine, umjesto dosadašnjeg Apelacijskog odjela koji je djelovalo unutar istog suda, unutar kojeg su djelovali i sudije na čije se odluke odlučuje po žalbi.

U proteklom periodu uložili smo značajne napore da se stvari “pomjere s mrtve tačke” i od dijametralno suprotnih stavova, došli smo do jednog konsolidiranog Nacrta zakona o sudovima BiH, čija je osnovna svrha - uspostava učinkovitog pravosuđa. Vrlo značajno je i to da je  usaglašeno da tzv. “proširene nadležnosti” ostanu u okviru Zakona o Sudu BiH. U toku je finaliziranje nacrta zakona i preciziranje krivičnih dijela obuhvaćenih “proširenom nadležnošću”, i očekujemo da zagovornici različitih opcija izvrše reviziju svojih prijedloga uzimajući u obzir izvještaj stručnjaka EU.

Upoznat sam od strane predstavnika Evropske komisije da se Strukturalni dijalog kao forma razgovara neće napustiti bez obzira na mehanizam koordinacije, ali o njegovom budućem izgledu i daljnjim koracima ćemo tek znati, i o tome je prerano govoriti.