Makedonija

Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Makedonije o pravnoj pomoći u građanski mi krivičnim stvarima

23.3.2012

Pošalji dokument na e-mail

E-mail pošiljaoca (*):
E-mail primaoca (*):
Komentar:
U G O V O R
IZMEĐU BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLIKE MAKEDONIJE O
PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA
 
Bosna i Hercegovina i Republika Makedonija (u daljem tekstu: države ugovornice)
u želji za razvijanjem saradnje u oblasti pravne pomoći u građanskim i krivičnim
stvarima, a u cilju efikasnijeg ostvarivanja prava i interesa svojih državljana, kao i unapre-
đenja sveukupnih odnosa i saradnje između dvije države, sporazumjele su se o sljedećem:
 
PRVO POGLAVLJE
 
OPĆE ODREDBE
 
Pružanje pravne pomoći
 
Član 1.
 
(1) Države ugovornice će, na zahtjev, pružati jedna drugoj pravnu pomoć u građanskim
i krivičnim stvarima pod uslovima i na način utvrđen ovim ugovorom.
(2) Pod “građanskim stvarima” u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se i privredne
i porodične stvari.
(3) Pod “krivičnim stvarima” u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se krivična
djela i druga kažnjiva djela propisana domaćim zakonodavstvom.
(4) Pravnu pomoć ukazuju sudovi i drugi organi država ugovornica koji su, po propisima
svoje zemlje, nadležni da odlučuju o stvarima iz stava 1. do 3. ovog člana.
 
Pravna zaštita i slobodan
pristup sudovima i drugim organima
 
Član 2.
 
(1) Državljani jedne države ugovornice imaju jednaku pravnu zaštitu u postupcima
pred sudovima i drugim organima druge države ugovornice kao i njeni državljani.
(2) Državljani jedne države ugovornice imaju na teritoriji druge države ugovornice slobodan
pristup sudovima i drugim organima. Pred ovim organima oni mogu da zastupaju svoje interese,
podnose zahtjeve i preduzimaju radnje pod istim uslovima kao i njeni sopstveni državljani.
(3) Odredbe stava 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na pravna lica osnovana u skladu
sa zakonima države ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi njihovo sjedište.
 
Obim pravne pomoći
 
Član 3.
 
Pravna pomoć, u smislu ovog ugovora, obuhvata: dostavljanje pismena i preduzimanje
procesnih radnji (saslušanje stranaka, svjedoka i drugih lica, oduzimanje predmeta, privremena
predaja, uviđaj, vještačenje i dr.), davanje obavještenja o propisima država ugovornica, priznanje
i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka.
 
Organi saradnje
 
Član 4.
 
(1) Radi pružanja pravne pomoći prema ovom ugovoru, sudovi i drugi nadle-
žni organi država ugovornica međusobno komuniciraju preko svojih nadležnih organa
i to:
1) za Bosnu i Hercegovinu - preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.
2) za Republiku Makedoniju - preko Ministarstva pravde Republike Makedonije;
(2) Odredba stava 1. ovog člana ne isključuje komuniciranje diplomatskim, odnosno
konzularnim putem.
(3) U hitnim slučajevima sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica mogu komunicirati
i preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
 
Obaveza podnošenja zamolnice
 
Član 5.
 
(1) Zahtjev za pružanje pravne pomoći prema ovom ugovoru podnosi se u vidu zamolnice.
(2) Zamolnicu podnosi sud ili drugi nadležni organ države ugovornice kojoj je pravna
pomoć potrebna (u daljem tekstu: država molilja) i upućuje je nadležnom sudu ili drugom
nadležnom organu države ugovornice od koje se traži pravna pomoć (u daljem tekstu:
zamoljena država).
 
Sadržina zamolnice
 
Član 6.
 
(1) Zamolnica sadrži:
1) naziv organa države molilje od koga potiče zamolnica, a po mogućnosti i naziv
zamoljenog organa;
2) ime i prezime, podatke o rođenju, prebivalište ili boravište, zanimanje i državljanstvo,
odnosno naziv i sjedište stranaka i njihovo svojstvo u postupku;
3) ime, prezime i adresu pravnih zastupnika stranaka, ako ih imaju;
4) oznaku spisa i opis slučaja za koji se traži pravna pomoć, a u krivičnim stvarima
i pravnu kvalifikaciju učinjenog djela;
5) predmet zamolnice, a po potrebi i pitanja koja se imaju postaviti licu čije se
saslušanje traži;
6) naziv akta i adresu lica kome treba izvršiti dostavljanje;
7) druge elemente predviđene ovim ugovorom za pojedine vidove pravne pomoći.
(2) Zamolnica i drugi akti koje u njenom prilogu dostavljaju sudovi i drugi organi
država ugovornica moraju biti potpisani i snabdjeveni pečatom suda ili drugog organa od
koga potiču.
(3) Zamoljena država može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su joj potrebni za
izvršenje zamolnice.
 
Jezik
 
Član 7.
 
(1) Zamolnica i akti koje treba priložiti uz zamolnicu saglasno odredbama ovog ugovora
dostavljaju se na službenom jeziku države molilje.
(2) Odgovori na zamolnice dostavljaju se na jeziku zamoljene države.
(3) Akti koje treba uručiti licima u zamoljenoj državi dostavljaju se na službenom
jeziku države molilje.
(4) Izuzetno od stava 1., 2. i 3. ovog člana, pismena koja se prilažu uz zamolnicu u
krivičnim predmetima i sama zamolnica sastavljaju se na jeziku države molilje i uz njih treba
da bude priložen ovjeren prevod na jeziku zamoljene države, ako ovim ugovorom nije
drugačije određeno.
 
Način pružanja pravne pomoći
 
Član 8.
 
(1) Postupanje po zamolnicama vrši se po propisima zamoljene države.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zamoljeni organ će, na zahtev suda ili
drugog organa od koga potiče zamolnica, moći da postupi na način koji je posebno ozna-
čen u zamolnici, ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države
 
Ustupanje zamolnice nadležnom organu
 
Član 9.
 
(1) Ako sud ili drugi nadležni organ kome je zamolnica upućena nije nadležan za
postupanje, zamolnicu će bez odlaganja ustupiti nadležnom sudu ili drugom nadležnom
organu na teritoriji zamoljene države, o čemu će obavijestiti organ koji mu je zamolnicu
dostavio.
(2) Zamoljeni organ će preduzeti potrebne mjere za utvrđivanje prave adrese,
ako se lice kome treba izvršiti dostavljanje ne može pronaći na adresi označenoj u
zamolnici.
 
Nemogućnost udovoljenja zamolnici
 
Član 10.
 
Ako zamoljeni organ nije mogao da udovolji zamolnici, odmah će o tome obavijestiti
organ države molilje i vratit će dostavljena akta uz navođenje razloga zbog kojih nije
mogao da postupi po zamolnici.
 
Dokazivanje dostavljanja
 
Član 11.
 
Dostavljanje akata se dokazuje potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja po propisima
zamoljene države. U potvrdi o dostavljanju mora biti naznačeno mjesto i datum prijema
i potpis primaoca ili označen drugačiji način dostavljanja.
 
Odbijanje pravne pomoći
 
Član 12.
 
(1) Zamoljena država će odbiti pravnu pomoć ako nisu ispunjeni uslovi za pružanje
pravne pomoći predviđeni ovim ugovorom.
(2) Zamoljena država može odbiti ukazivanje pravne pomoći ako smatra da bi udovoljenje
zamolnice ugrozilo njen suverenitet ili bezbjednost ili bi bilo u suprotnosti sa njenim pravnim
poretkom.
 
Troškovi ukazivanja pravne pomoći
 
Član 13.
 
(1) Svaka država ugovornica snosi troškove ukazivanja pravne pomoći koji su nastali
na njenoj teritoriji, ako ovim ugovorom nije drugačije određeno.
(2) Države ugovornice neće zahtijevati naknadu troškova za izvršene radnje po zamolnicama,
osim nagrade za izvršeno vještačenje i druge troškove nastale povodom vješta-
čenja, kao i troškove privremenog upućivanja lica lišenog slobode u zamoljenoj državi, kao
svjedoka, na teritoriji države molilje.
(3) Vještačenje se može usloviti prethodnim polaganjem predujma kod zamoljenog
suda, ako troškove vještačenja snosi stranka.
(4) Svjedoku ili vještaku koji se odazove pozivu suda države molilje pripada pravo
na naknadu putnih troškova i troškova boravka, saglasno propisima države molilje.
(5) U pozivu će se navesti koje naknade pripadaju licima iz stava 4. ovog člana, a na
njihov zahtjev dat će im se predujam za pokriće troškova.
 
Zaštita svjedoka i vještaka
 
Član 14.
 
(1) Svjedok ili vještak koji se pojavljuje pred sudskim organima države molilje na
osnovu poziva koji mu je dostavljen od strane sudskog organa zamoljene države ne može,
bez obzira na njegovo državljanstvo, biti podvrgnut sudskom gonjenju, pritvoren zbog djela
koje je predmet sudskog postupka u kome je traženo njegovo prisustvo ili za djelo koje
je počinio prije nego što je napustio teritoriju države molilje, niti upućen da izdržava kaznu
na osnovu neke ranije donesene sudske odluke.
(2) Odredba stava 1. ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za to imao moguć
nosti, nije napustio teritoriju države molilje u roku od 15 (petnaest) dana pošto mu je saopš
teno da njegovo prisustvo više nije potrebno. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme u kome
svjedok ili vještak iz objektivnih razloga nije mogao da napusti teritoriju države molilje.
 
Obavještenje o propisima
 
Član 15.
 
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i Ministarstvo pravde Republike Makedonije
davat će, na zahtjev, jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili na teritoriji njihove
države, a po potrebi i obavještenja o određenim pravnim pitanjima u vezi sa materijom
koja je predmet ovog ugovora.
 
DRUGO POGLAVLJE
 
PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA
 
1. Oslobođenje od davanja obezbjeđenja parničnih troškova (cautio iudicatum
solvi) i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka
Član 16.
 
(1) Od državljanina jedne države ugovornice koji učestvuje u postupku pred sudom
druge države ugovornice kao tužilac ili umješač nije dozvoljeno zahtijevati obezbjeđenje
parničnih troškova (aktorska kaucija) samo zato što je strani državljanin i na teritoriji te
države nema prebivalište ili boravište.
(2) Predujam taksa i troškova postupka koje snosi stranka može se zahtijevati od državljana
druge države ugovornice pod istim uslovima i u istom obimu kao i od sopstvenih državljana.
(3) Odredbe stava 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na pravna lica.
 
Član 17.
 
(1) Državljani jedne države ugovornice kada se pojavljuju pred sudovima druge
države ugovornice imaju pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih taksa i troškova, kao i
na besplatnu pravnu pomoć u toku postupka pod istim uslovima i u istom obimu kao i njeni
sopstveni državljani.
(2) Molbu u smislu stava 1. ovog člana stranka može podnijeti neposredno nadležnom
sudu druge države ugovornice ili sudu države ugovornice čiji je državljanin, ako na njenoj teritoriji
ima prebivalište ili boravište. Sud države ugovornice čiji je stranka državljanin dostavit će
molbu nadležnom sudu druge države ugovornice na način predviđen članom 4. ovog ugovora.
 
Član 18.
 
(1) Uvjerenje o imovnom stanju na osnovu kojeg se priznaju olakšice iz člana 17.
stav 1. ovog ugovora, izdaje nadležni organ one države ugovornice na čijoj teritoriji molilac
ima prebivalište ili boravište.
(2) Ako molilac ima prebivalište ili boravište na teritoriji treće države, ovo uvjerenje
na teritoriji treće države može izdati nadležno diplomatsko-konzularno predstavništvo
države ugovornice čiji je on državljanin.
(3) Sud koji odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava predviđenih u članu 17. stav
1. ovog ugovora može, po potrebi, tražiti dodatna obavještenja od organa države ugovornice
čiji je molilac državljanin.
 
2. Postupanje po zamolnicama u građanskim stvarima
 
Član 19.
 
(1) Sudovi kojima su upućene zamolnice izvršit će ih što je moguće prije i primijeniti
po potrebi ista prinudna sredstva kao i prilikom izvršenja zamolnica između domaćih
sudova. Prinudna sredstva neće se primjenjivati ako se radi o ličnom dolasku stranaka.
147
(2) Sud ili drugi organ od koga potiče zamolnica bit će na svoj zahtjev blagovremeno
obaviješten o vremenu i mjestu izvršenja tražene radnje kako bi eventualno zainteresovana
stranka mogla tome da prisustvuje. Sudovi mogu vršiti ovo obavještenje neposredno.
 
Član 20.
 
(1) Države ugovornice pružat će jedna drugoj pomoć u utvrđivanju adrese lica koja
se nalaze na njihovoj teritoriji, ako se to traži radi ostvarivanja prava njihovih državljana u
postupku pred organima nadležnim za odlučivanje u građanskim stvarima u smislu ovog
ugovora i ako se u tu svrhu pruže odgovarajući podaci.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana upućuje se organu druge države ugovornice na na-
čin predviđen članom 4. ovog ugovora.
 
3. Isprave
 
Oslobođenje od legalizacije
 
Član 21.
 
(1) Isprave koje je sastavio ili izdao sud, notar ili drugi nadležni organ jedne države
ugovornice i koje su snabdjevene potpisom i službenim pečatom nije potrebno dalje ovjeravati
radi upotrebe pred organima druge države ugovornice. Isto tako, nije potrebna ni dalja
ovjera isprava ako je ove ovjerio sud, notar ili drugi nadležni organ.
(2) Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na prepise i fotokopije isprava koje je
ovjerio sud, notar ili drugi nadležni organ.
 
Dokazna snaga isprava
 
Član 22.
 
Isprave izdate od nadležnih organa jedne države ugovornice imaju pred organima
druge države ugovornice istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
 
Dostavljanje isprava o ličnom statusu
 
Član 23.
 
(1) Države ugovornice dostavljat će jedna drugoj izvode iz matičnih knjiga kao i pravnosnaž
ne sudske odluke koje se odnose na lična stanja državljana druge države ugovornice.
(2) Isprave i sudske odluke iz stava 1. ovog člana dostavljaju se, bez taksa i troškova,
diplomatskom ili konzularnom predstavništvu.
(3) Izvodi iz matičnih knjiga umrlih dostavljat će se odmah, a ostali izvodi i sudske
odluke krajem svakog tromjesečja.
 
4. Priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka
 
Sudske odluke
 
Član 24.
 
(1) Država ugovornica priznat će i izvršit će na svojoj teritoriji, pod uslovima utvrđenim
ovim ugovorom, sljedeće sudske odluke donijete na teritoriji druge države ugovornice:
1) sudske odluke u građanskim stvarima, pod kojima se u smislu ovog ugovora
podrazumijevaju i privredne i porodične stvari;
2) sudske odluke u krivičnim stvarima u dijelu kojim je odlučeno o imovinskopravnim
zahtjevima;
(2) Sudskom odlukom u smislu stava 1. ovog člana smatra se i poravnanje zaključeno
pred sudom u građanskim stvarima.
 
Uslovi za priznanje i izvršenje
Član 25.
 
(1) Sudske odluke iz člana 24. ovog ugovora priznaju se i izvršavaju ako su ispunjeni
sljedeći uslovi:
1) da je odluka pravnosnažna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijoj je
teritoriji donesena;
2) da po zakonu države ugovornice u kojoj se priznanje ili izvršenje traži, donošenje
odluke u toj pravnoj stvari nije u isključivoj nadležnosti domaćeg suda ili drugog organa;
3) da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je sudska odluka
donesena bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno u slučaju
procesne nesposobnosti bila pravilno zastupana, prema zakonu države ugovornice na čijoj
je teritoriji odluka donesena;
4) da između istih stranaka u istoj stvari na teritoriji države ugovornice u kojoj
se priznanje ili izvršenje traži nije od suda ranije već donesena pravnosnažna odluka ili priznata
neka druga strana sudska odluka;
5) da između istih stranaka u istoj stvari nije pokrenut postupak pred sudom one
države ugovornice u kojoj se traži priznanje ili izvršenje pred postupka u kome je odluka
čije se priznanje ili izvršenje traži bila donesena;
6) da priznanje ili izvršenje odluke nije u suprotnosti sa javnim poretkom države
ugovornice u kojoj se priznanje ili izvršenje traži.
 
Arbitražne odluke
 
Član 26.
 
(1) Država ugovornica priznat će i izvršit će na svojoj teritoriji odluke izabranih sudova,
kao i pred njima sklopljena poravnanja u privrednim stvarima (u daljem tekstu: arbitraž
ne odluke) donesene na teritoriji druge države ugovornice.
(2) Na priznanje i izvršenje odluke iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju
odredbe člana 25. ovog ugovora.
(3) Priznanje i izvršenje odluke iz stava 1. ovog člana odbit će se ako nisu ispunjeni
uslovi iz stava 2. ovog člana i ako se utvrdi:
1) da arbitražna odluka nije zasnovana na pismenom sporazumu o nadležnosti
izabranog suda koji je donio odluku (u daljem tekstu: ugovor o arbitraži);
2) da ugovor o arbitraži nije punovažan po zakonu kome su ga stranke podvrgle,
kao i zakonu države ugovornice u kojoj se traži priznanje ili izvršenje;
3) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa ugovorom
o arbitraži;
149
4) da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlaštenja određene ugovorom o
arbitraži;
5) da je arbitražnu odluku poništio ili obustavio nadležni organ države ugovornice
u kojoj je odluka donesena.
(4) Ako je izabrani sud prekoračio ovlaštenja iz ugovora o arbitraži, arbitražna odluka
će se, ako su ispunjeni ostali uslovi i ako je to moguće, priznati i izvršiti u onom dijelu
za koji je sud bio ovlašten.
 
Zahtjev za priznanje i izvršenje
 
Član 27.
 
(1) Zahtjev za priznanje i izvršenje sudske i arbitražne odluke zainteresovana stranka
podnosi nadležnom sudu države ugovornice u kojoj se traži priznanje i izvršenje ili nadlež
nom sudu države ugovornice gdje je odluka donijeta, koji će zahtjev dostaviti na način
predviđen članom 4. ovog ugovora.
(2) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje sudske odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis sudske odluke ili poravnanja sa potvrdom da je
odluka pravnosnažna i izvršna, ako to ne proizilazi iz odluke;
2) potvrda da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je odluka
donijeta bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno da je procesno
nesposobna stranka bila pravilno zastupana u skladu sa zakonom države ugovornice
čiji je organ donio odluku.
(3) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje arbitražne odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis odluke izabranog suda ili poravnanja koje je pred
njim zaključeno;
2) original ili ovjereni prepis sporazuma o nadležnosti izabranog suda.
(4) Uz zahtjev i pismena iz stava 2. i 3. ovog člana prilaže se prevod na jezik države
ugovornice u kojoj se traži priznanje i izvršenje, ovjeren saglasno članu 7. stav 4. ovog
ugovora.
Postupak priznanja i izvršenja
 
Član 28.
 
(1) Postupak priznanja i izvršenja odluke sprovodi se po zakonu države ugovornice
na čijoj teritoriji se traži priznanje i izvršenje.
(2) Sud koji odlučuje o zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke ograničit će se samo
na utvrđivanje postojanja uslova predviđenih u članu 25. do 27. ovog ugovora.
 
Član 29.
 
Primjena odredbi koje se odnose na izvršenje sudskih ili arbitražnih odluka ne mo-
že biti u suprotnosti sa propisima država ugovornica koji se odnose na transfer novca i
iznošenje stvari dobijenih izvršenjem.
 
TREĆE POGLAVLJE
 
PRAVNA POMOĆ U KRIVIČNIM STVARIMA
 
Opći vidovi pravne pomoći
 
Član 30.
 
(1) Opći vidovi pravne pomoći posebno obuhvataju izvršenje pojedinih procesnih
radnji, kao što su saslušanje okrivljenog, svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i lica,
zapljenu, odnosno privremeno oduzimanje predmeta, kao i dostavljanje akata, pismenih
materijala i drugih predmeta koji su u vezi sa krivičnim postupkom u državi molilji.
(2) Uz zamolnicu za pretres lica ili prostorija ili zapljenu, odnosno privremeno oduzimanje
predmeta, prilaže se jedan primjerak ili ovjeren prepis odluke organa koji moli ovu radnju.
(3) Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja zamolnice,
država molilja vratit će što prije zamoljenoj državi, ukoliko ih se ona ne odrekne.
 
Pozivi
 
Član 31.
 
U pozivu osumnjičenom, okrivljenom, optuženom, svjedoku, vještaku ili drugom
učesniku u postupku koji se poziva iz zamoljene države, ne smije biti zaprijećena prinudna
mjera u slučaju da se pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove pozivu, za to mu ne
smije biti izrečena sankcija.
 
Privremena predaja lica lišenog slobode
 
Član 32.
 
(1) Ukoliko država ugovornica, koja provodi krivični postupak pozove, kao svjedoka
ili radi suočenja, lice koje je lišeno slobode u drugoj državi ugovornici, će se, ukoliko
se sa tim saglasi, privremeno predati državi molilji.
(2) Država molilja dužna je da privremeno predato lice vrati u roku koji odredi zamoljena
država.
(3) Predaja će se odbiti:
1) ako se lice lišeno slobode s tim ne saglasi;
2) ako bi usljed predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja slobode;
3) ako po mišljenju zamoljene države, postoje drugi važni razlozi protiv njegove
predaje državi molilji.
(4) Predaja se može odložiti ako je prisustvo lica lišenog slobode potrebno u krivi-
čnom postupku koji se vodi na teritoriji zamoljene države.
(5) Ako treća država treba da preda jednoj od država ugovornica lice lišeno slobode,
preko teritorije druge države ugovornice, druga država ugovornica će, pridržavajući se
odredaba ovog ugovora, odobriti tranzit lica lišenog slobode, ako ono nije državljanin te
države ugovornice.
(6) U slučaju iz stava 1. ovog člana predato lice mora biti u pritvoru na teritiriji države
molilje, a u slučaju iz stava 5. ovog člana na teritoriji zamoljene države za tranzit, ukoliko
država od koje je zatražena predaja ne zahtijeva da ono bude pušteno na slobodu.
(7) Ako zamoljena država udovolji zamolnici, država molilja je dužna da lice lišeno
slobode drži u pritvoru za vrijeme njegovog boravka na njenoj teritoriji i da ga, po preduzetoj
radnji pravne pomoći, odmah vrati zamoljenoj državi ukoliko ona ne zahtijeva da bude
pušteno na slobodu. Predato lice uživa zaštitu predviđenu u članu 14. ovog ugovora.
 
Zaštita lične slobode
 
Član 33.
 
(1) Lice koje je pozvano da se pojavi pred sudom države molilje, da bi krivično odgovaralo
za djelo koje mu se stavlja na teret, ne smije, nezavisno od državljanstva, na njenoj
teritoriji biti gonjeno ili pritvoreno niti mu se na bilo koji način smije oduzeti ili ogranič
iti sloboda za djela i osude koji nisu navedeni u pozivu, a potiču iz vremena prije njegovog
odlaska iz države molilje.
(2) Krivično gonjenje, lišenje slobode ili bilo kakvo drugo ograničenje lične slobode
dozvoljeno je ako se pozvani, nakon što njegova prisutnost po izjavi suda više nije potrebna,
zadrži više od 15 (petnaest) dana na teritoriji države molilje iako je mogao napustiti ili ako
se nakon napuštanja teritorije države molilje dobrovoljno vrati na njenu teritoriju.
 
Prisustvo radnjama pravne pomoći
 
Član 34.
 
(1) Na izričitu molbu države molilje, zamoljena država obavijestit će je o mjestu i
vremenu izvršenja zamolnice.
(2) Predstavnici zainteresovanih pravosudnih organa i lica koja učestvuju u krivi-
čnom postupku, kao i njihovi pravni zastupnici mogu prisustvovati prilikom preduzimanja
radnje pravne pomoći ako se s tim saglasi zamoljena država ugovornica. Ova lica uživaju
zaštitu predviđenu u članu 14. ovog ugovora.
(3) Saglasnost za prisustvovanje predstavnika zainteresovanih pravosudnih organa i
drugih lica države molilje u smislu stava 2. ovog člana u Bosni i Hercegovini daje Ministarstvo
pravde Bosne i Hercegovine, a u Republici Makedoniji Ministarstvo pravde Republike
Makedonije.
 
Obavještenja iz kaznene evidencije
 
Član 35.
 
(1) Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge
države ugovornice koje su upisane u njenu kaznenu evidenciju. Izvode iz kaznene evidencije
države ugovornice dostavljaju svakih šest mjeseci preko organa iz člana 4. stav 1. ovog
ugovora.
(2) Države ugovornice, na molbu, obavještavaju jedna drugu i o drugim podacima
upisanim u kaznenu evidenciju.
(3) Države ugovornice, na molbu, dostavljat će jedna drugoj podatke o licima koja
su državljani druge države ugovornice, a koja se nalaze pod istragom ili protiv kojih je pokrenut
krivični postupak na teritoriji druge države ugovornice.
(4) Uz pismena iz stava 1., 2. i 3. ovog člana ne prilaže se prevod na jezik druge
države ugovornice.
 
Odbijanje pravne pomoći
 
Član 36.
 
Države ugovornice odbit će pravnu pomoć:
1) ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije krivi-
čno djelo;
2) ako je zamolnica u vezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države, politič
ke ili vojne prirode.
 
Ustupanje i preuzimanje
krivičnog gonjenja
 
Član 37.
 
(1) Ako je državljanin jedne države ugovornice ili lice koje na njenoj teritoriji ima
prebivalište učinilo krivično djelo na teritoriji druge države ugovornice, koje je sudski kaž-
njivo u objema državama ugovornicama, država ugovornica u kojoj je djelo učinjeno mo-
že zamoliti drugu državu ugovornicu da preuzme krivično gonjenje.
(2) Nadležni organi zamoljene države provode krivični postupak u skladu sa propisima
te države.
 
Član 38.
 
(1) U zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja mora biti opisano činjenično stanje
i moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljenom, njegovom državljanstvu i
prebivalištu ili boravištu.
(2) Uz zamolnicu se prilažu:
1) spisi u izvorniku ili ovjerenom prepisu;
2) dokaz o državljanstvu, prebivalištu, odnosno boravištu lica za koje se moli
preuzimanje krivičnog gonjenja;
3) izvod odredaba iz krivičnog zakona koje se u toj krivičnoj stvari primjenjuju
u državi molilji;
4) izjave oštećenih da su saglasni sa ustupanjem krivičnog gonjenja.
(3) Izjava oštećenog lica koja je potrebna za pokretanje krivičnog postupka u državi
molilji ima pravno dejstvo i u zamoljenoj državi.
(4) Zamoljena država obavještava državu molilju da li je preuzela krivično gonjenje.
Ako zamoljena država ne prihvati preuzimanje krivičnog gonjenja, odmah će obavijestiti
državu molilju i vratiti joj spise koji su dostavljeni uz zamolnicu.
 
Član 39.
 
Pravosudni organi države molilje privremeno se odriču mjera gonjenja za djela navedena
u zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja. Od takvih mjera se u svakom slučaju odustaje:
1) ako je nadležni sud ili nadležni organ zamoljene države ugovornice konačno
obustavio krivični postupak zbog nedostatka dokaza ili zato što učinjeno djelo nije krivi-
čno djelo;
2) ako je okrivljeni u zamoljenoj državi ugovornici pravnosnažno oslobođen;
3) ako je odluka suda koja je donesena u zamoljenoj državi ugovornici već izvršena
ili izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog akta o pomilovanju ili amnestiji, ili je prema
pravu zamoljene države nastupila zastarjelost.
 
Član 40.
 
Zamoljena država ugovornica obavještava državu molilju o ishodu krivičnog postupka
u vezi sa zamolnicom za preuzimanje krivičnog gonjenja i radi toga dostavlja pravnosnaž
nu odluku u izvorniku ili ovjerenom prepisu.
 
ČETVRTO POGLAVLJE
ZAVRŠNE ODREDBE
 
Član 41.
 
(1) Sporna pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora države ugovornice će rješavati
diplomatskim putem.
(2) Pojedina pitanja koja nisu uređena ovim ugovorom, države ugovornice mogu naknadno
regulisati razmjenom nota.
 
Član 42.
 
(1) Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji.
(2) Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od dana prijema posljednje note, kojom
se države ugovornice uzajamno obavještavaju da su ispunjeni uslovi predviđeni unutraš-
njim zakonodavstvom svake države ugovornice.
(3) Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
Ugovor otkazati pismeno diplomatskim putem, sa otkaznim rokom od šest mjeseci od dana
prijema obavještenja o otkazivanju.
Ovaj ugovor sačinjen je u Sarajevu, dana 13.09.2005. godine, u dva istovjetna primjerka,
od kojih svaki na službenim jezicima Bosne i Hercegovine (bosanski, hrvatski, srpski)
i na makedonskom jeziku, s tim da su svi tekstovi jednako vjerodostojni.
ZA BOSNU I HERCEGOVINU ZA REPUBLIKU MAKEDONIJU